Poslednjih godina primećena je sve veća potreba veterinara kliničara posebno onih koji rade u “maloj praksi” za pouzdanom laboratorijom i laboratorijskim analizama. Biohemijske, hematološke, citološke i druge analize, odnosno primena pouzdanih laboratorijskih testova – u cilju postavljanja tačne i brze dijagnoze, praćenja progresije bolesti ili odgovora na terapiju odnosno, praćenja prisustva skrivenih poremećaja kod prividno zdravih životinja, postali su sastavni deo kliničke prakse. Laboratorijska dijagnostika u veterinarskoj medicini razvila se, prateći u mnogim segmentima humane laboratorije, primenom odgovarajućih biohemijskih i hematoloških analizatora. Nove, moderne veterinarske ambulante gotovo su nezamislive bez osnovnih aparata pomoću kojih će se dobiti uvid u stanje pojedinih organa, odnosno organskih sistema. Broj analiza u kliničkim laboratorijama poslednjih godina se neprekidno povećava, a istovremeno se uvode i nove analize.
Laboratorija pri Katedri za bolesti kopitara, mesojeda, živine i divljači se od osnivanja bavi pre svega hematološkim i biohemijskim analizama u okviru same ambulante ali i u okviru izrade naučnih radova, doktorskih disertacija, magistarskih i specijalističkih radova na samoj klinici ali i na ostalim klinikama Fakulteta. Klinička laboratorija razvila je svoju delatnost u različitim segmentima kliničke laboratorijske dijagnostike. Napretkom medicine, otvorena je mogućnost kliničaru da koristi čitav niz biohemijskih podataka za ispitivanje i dijagnostiku raznih bolesti. Šireći svoju delatnost i povećavajući broj obavljenih analiza, klinička laboratorija pruža usluge ne samo zaposlenima na Fakultetu veterinarske medicine u Beogradu nego i svim kolegama u Beogradu i Srbiji.
Danas, laboratorija pomoću savremenih hematoloških i biohemijskih analajzera koji su podešeni za rad sa uzorcima poreklom od različitih životinjskih vrsta radi osnovna hematološka ispitivanja kao i morfologiju samih krvnih ćelija, zatim ispitivanja vezana za hemostazu, kao i biohemijska ispitivanja i ispitivanja koncentracije elektrolita. Pored toga u laboratoriji se može izvršiti pregled mokraće, koprološki pregled, citološki pregled kao i pregled punktata (cerebrospinalna tečnost, abdominalni i drugi punktati).
Poslednjih nekoliko godina laboratorija koristi i brze One-Step testove u dijagnostici pojedinih infektivnih oboljenja pasa i mačaka. Ovi testovi su enzimski imunoesej testovi koji omogućavaju otkrivanje antigena: Dirofilaria immitis pasa i mačaka, Giardia pasa i mačaka, Parvo virus pasa, Feline leukemia virus (FeLV), Paramyxoviridae pasa ili antitela na uzročnike bolesti kao što su: Borrelia burgdorferi, Anaplasma phagocytophilum, Ehrlichia canis, Feline immunodeficiency virus (FIV), Feline coronavirus. Za većinu oboljenja kod kojih smo koristili ove testove od uzoraka se mogu koristiti puna krv, krvni serum ili plazma. Kod testova za ispitivanje prisustva antigena virusa štenećaka koriste se konjunktivalni odnosno nazalni bris, a za otkrivanje antigena parvoviroze pasa i đardije kod pasa i mačaka koriste se rektalni brisevi.
RADNO VREME LABORATORIJE
Radnim danom od 09 – 14h i od 16 do 20h
Uzorci primljeni do 13 sati biće obrađeni istog dana.
Uzimanje uzoraka za laboratorijska ispitivanja
Prilikom uzimanja krvi za laboratorijska ispitivanja, potrebno je da životinja bar 12 sati ne uzima hranu. Naime, nakon obroka povećava se koncentracija triglicerida u serumu što onemogućava izvođenje velikog broja biohemijskih analiza i menja rezultate same analize. U većini laboratorija koriste se epruvete sa podpritiskom, koje se pune automatski do predviđenog nivoa (Vacoutainer system). Boja čepa označava vrstu aditiva u epruveti.
Hematološka ispitivanja
Epruveta sa ljubičastim čepom u kojoj se nalazi EDTA kao antikoagulans, služi za brojanje uobličenih krvnih elemenata i diferencijalnu krvnu sliku. Epruveta sa EDTA treba da bude ispunjena više od polovine ili do oznake na njoj. Manja količina krvi sa tečnim antikoagulansom dovodi do razređenja uzorka i do neadekvatnih rezultata. U epruveti s plavim čepom nalazi se Na citrat i koristi se za ispitivanja faktora koagulacije krvi i hemostaze. Epruveta sa roze zatvaračem se koristi za određivanje sedimentacije i treba uzeti uzorak do oznake na samoj epruveti, dok se epruvete sa zelenim čepom i antikoagulansom heparinom koriste kod hematološke analize krvi ptica. Nakon vađenja krvi epruveta se lagano okrene nekoliko puta i šalje u laboratoriju. Ukoliko, uzorak ne možemo poslati u laboratoriju u narednih nekoliko časova, punu krv možemo čuvati na temperaturi od +2 do +4°C, maksimalno 24 časa.
Ispitivanja koagulacije krvi
Za ispitivanja koagulacije krvi koristi se epruveta s plavim čepom u kojoj se kao antikoagulans nalazi 3,8 % Na citrat. Punu epruvetu potrebno je lagano okrenuti desetak puta, vodeći računa pri tome da nije došlo do zgrušavanja. Nakon toga potrebno je punu krv, u roku od pola sata, iscentrifugirati na 3000 obrtaja 15 minuta i zatim plastičnim nastavcima uz pomoć automatske pipete odvojiti plazmu. Plazmu kasnije možemo čuvati na temperaturi od – 20°C do – 70°C. Važno je napomenuti da je prilikom uzimanja uzorka krvi potrebno pažljivo izvršiti venepunkciju da ne dođe do aktivacije faktora koagulacije i agregacije trombocita.
Biohemijske analize
Za određivanje biohemijskih parametara potrebno je koristiti epruvete za dobijanje seruma sa žutim (crvenim) čepom, sa ili bez gela i aditiva. Nakon koagulacije, koja se u pravilu kod životinja odvija tokom 5 – 10 minuta (kod goveda pola sata), epruvetu je potrebno iscentrifugirati na 3000 – 4000 okretaja/minuti (goveda 5000 okretaja/minuti) tokom 5 – 10 minuta. Ukoliko se koriste epruvete s gelom, gel će odvojiti korpuskularne elemente od seruma te tako odvojen serum ne treba posebno odvajati. Ukoliko nema gela, potrebno je odvojiti serum u drugu epruvetu. Ako određujemo glukozu u serumu ili plazmi, a uzorak nije moguće dostaviti laboratoriji i uraditi analize za 2-3 časa, dolazi do smanjenja vrednosti glukoze. Naime, nivo glukoze izvan tela opada s vremenom u punoj krvi zbog glikolize. Nivo glikolize, prosečno iznosi 5-7% (~ 0,6 mmol/L) po satu, te se menja zavisno od koncentraciji glukoze, temperature, broja leukocita i drugih faktora. Generalno gledano postoje male razlike između rezultata dobijenih vršenjem analiza iz seruma ili plazme, osim za neke parametre. Laktat dehidrogenaza (LDH), kalijum i fosfor se nalaze više u serumu nego u plazmi, zbog oslobađanja tih parametara iz ćelija za vreme koagulacije. Proteina i globulina ima više u plazmi nego u serumu jer plazma sadrži i fibrinogen. Važno je napomenuti da je većina biohemijskih parametara stabilna 48 časova na temperaturi frižidera. Za duže čuvanje potrebno je serum zamrznuti na – 20°C.
Pregled urina
Urin se uzima u čistu posudu (minimalno 10 ml), a najbolje je prikupiti prvi jutarnji urin. Tokom dva sata uzorak je potrebno dostaviti u laboratoriju. Ukoliko to nije moguće urin je potrebno staviti u frižider na temperaturu od +2 do +8 °C (do 12 sati). Produženo stajanje uzorka može prouzrokovati rast pH, proliferaciju mikroorganizama, razgradnju ćelijskih elemenata i hemijskih parametara.
Pregled fecesa
Feces uzeti u čistu posudu koju možete nabaviti u svim apotekama i dostaviti laboratoriji u što kraćem vremenskom roku.
Obeležavanje uzoraka
Svi uzorci moraju biti obeleženi, a uz uzorke u epruvetama treba dostaviti i pisani zahtev laboratoriji koji treba da sadrži sledeće: oznaku uzorka, vrstu uzorka (serum, plazma, EDTA, citrat), vrstu životinje, ime dr. vet. med., datum i vreme uzimanja uzorka, način dostavljanja rezultata kao i analize koje treba obaviti. Ukoliko je količina uzorka mala potrebno je navesti prioritetne analize. Uzorke treba dostaviti što je ranije moguće tokom dana najkasnije do 13,00 časova.
Biohemijske analize predstavljaju važan izvor podataka veterinaru. Na rezultate laboratorijskih analiza mogu uticati brojni faktori koji zavise pre svega od uslova uzimanja uzoraka njihovog transporta i same obrade u laboratorijama. Oni se moraju uzeti u obzir prilikom rada, a naročito pri interpretaciji rezultata. Faktori koji najviše utiču na validnost rezultata su:
- Ishrana životinja pre uzimanja uzoraka.
Pojavu lipemije koja može nastati usled uzimanaj hrane pre uzorkovanja krvi možemo izbeći pravilnim uzimanjem uzoraka – posle 12 sati gladovanja. Lipemija usled gladovanja je dobar dokaz za promenjeni metabolizam lipida i prisustvo neke sekundarne bolesti. Nedavno uzimanje hrane može uticati i na neke druge parametre krvi kao što je npr. koncentracija glukoze.
- Stres može imati značajan uticaj na laboratorijske rezultate zbog endogenih kortikosteroida i/ili oslobađanja adrenalina. Stres usled postupaka sa životinjom je izraženiji kod mlađih ili neaklimatizovanih životinja. Postupak uzimanja krvi trebalo bi da stres svede na najmanju moguću meru.
- Fizička aktivnost takođe može imati uticaja na vrednosti pojedinih ispitivanih biohemijskih parametara kao i na hematološke vrednosti. U zavisnosti od intenziteta i dužine fizičke aktivnosti može doći do povećanja vrednosti CK, AST, kreatinina i fosfora, kao i smanjenja koncentracije gvožđa, albumina i kalijuma. Zbog toga je neophodno uzorke krvi uzimati pre fizičkih opterećenja.
Pojedini lekovi kao i način njihove aplikacije takođe mogu dovesti do nekih negativnih efekata na pojedine biohemijske i hematološke parametre. Tako način davanja lekova, npr. intramuskularna injekcija, direktno utiče na pojedine parametre npr. CK, AST i dr.
- Neki lekovi mogu interferirati s pojedinim parametrima, tako je jedna od najčešćih interferencija lekova u veterinarskoj medicini lažno povećanje vrednosti hlorida u uzorku kod pasa na terapiji bromidom (antikonvulziv). Takođe, metronidazol smanjuje aktivnost transaminaza. Kortikosteroidi povećavaju koncentraciju alkalne fosfataze, a takođe utiču i na vrednosti hematoloških parametara i to na ukupan broj leukocita i na leukocitarnu formulu gde povećavaju broj neutrofila, a smanjuju broj limfocita i eozinofila.
Nakon dobijanja uzorka krvi moramo voditi računa i o tome da hemoliziran, lipemičan ili ikteričan serum može dovesti do dobijanja pogrešnih rezultata biohemijskih analiza te takve uzorke ne treba ni slati na ispitivanja. Sem različitih patoloških procesa koji mogu dovesti do ovih problema nekada samo uzorkovanje i čuvanje mogu dovesti do hemolize eritrocita i pojave hemolitičnog seruma. Najčešći uzroci hemolize u serumu ili plazmi su: nepravilno uzimanje krvi, naglo mešanje krvi, predugo stajanje na sobnoj temperaturi, zamrzavanje ili centrifugiranje na velikom broju obrtaja ili suviše dugo.
Efekat hemolize ili lipemije na ispitivane parametre krvi
Hemoliza povećava koncentraciju:
LDH
AST
CK
K
ALT
P
Ukupnih proteina
Fibrinogena
Hemoliza smanjuje koncentraciju:
Na
Cl
Lipemija povećava koncentraciju:
AP
Ca
P
Albumina
Globulina
Ukupnih proteina
Ukupnog bilirubina
Lipemija smanjuje koncentraciju:
ALT
AST
Amilaze
Lipaze
Analize koje se mogu uraditi u laboratoriji
U laboratoriji se izvode različiti hematološki i biohemijski testovi. Ti testovi se mogu raditi na 2 načina: kao individualni testovi ili kao grupni testovi ili profili.
Hematološke analize
broj eritrocita, leukocita, trombocita
koncentracija hemoglobina
hematokrit
eritrocitni indeksi (MCV, MCH, MCHC, RDW)
određivanje broja retikulocita
sedimentacija eritrocita
diferencijalna krvna slika uz utvrđivanje prisustva pojedinih parazita
mijelogram
Biohemijske analize
urea (BUN), kreatinin
ukupni proteini, albumini
ukupni, direktni i indirektni bilirubin
glukoza
enzimi: AST, ALT, GGT, ALP, CK, amilaza, lipaza i SDH
elektroliti i minerali: kalcijum, fosfor, magnezijum, natrijum, kalijum, hlor
trigliceridi, holesterol
Pretraga urina
pregled urina sa trakom (nitriti, pH, proteini, glukoza, ketonska tela, urobilinogen, bilirubin, eritrociti, leukociti, specifična težina) i pregled sedimenta mokraće.
Serološke pretrage
FIV, FeLV, FIP, parvoviroza, štenećak, dilofilarioza pasa i mačaka, đardioza pasa i mačaka, bruceloza i dr.
Dodatna ispitivanja radimo u saradnji s drugim humanim medicinsko – biohemijskim laboratorijima.
Obzirom na opremljenost laboratorije te stručnost osoblja, naša laboratorija može pratiti trendove u razvoju veterinarske kliničke laboratorijske medicine i u potpunosti zadovoljiti potrebe kliničara. Želja nam je da laboratorija i dalje prati zahteve struke u cilju što bržeg i tačnijeg postavljanja dijagnoze kod naših pacijenata, kao i da studentima i poslediplomcima prenese dosadašnja i nova saznanja u laboratorijskoj medicini.